Zvonimir Majdak

Krevet Zvonimir Majdak

Nagrada Ksaver Sandor Gjalski 1990. godine ..". Fabijan, iskreno govoreci, nije ocekivao da ce sve ici tako glatko, imajuci na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece cekanja o kojima je govorio Majstorovic. On bi bio zadovoljan i s obecanjem da ce postelja, mozda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obisao sve klinike? Zar je i majstor nekim cudom saznao za njegovo moralno posrnuce? I on ga se kloni. Zrtvovao je svoj stol samo da ne bude vidjen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim gradjaninom i intelektualcem koji prodaje bolnicke krevete svoje ljubavnice... Ispocetka nije islo glatko. Strepio je da ce odmah na prvom koraku, u prvom pokusaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustrucavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati sto ih muci. Valjalo je u mnostvu prepoznati nemocne, prepustene na milost i nemilost lijecnika i cinovnika, kojih je izraz ocaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rjesenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obecanjem da ce im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dodju u Zagreb, u bolnicu, gdje ce ih cekati krevet ili mjesto u redu za specijalisticki pregled..."